HIPOKRATOVA ZAKLETVA
Originalna zakletva napisana je na grčkom a najraniji prevod je na latinskom.
"Kunem se Apolonom ljekarom, Asklepijem, Higejom, i Panakejom, i za svjedoke uzimam sve bogove, i sve boginje, da cu se u skladu sa svojim sposobnostima i svojim rasuđivanjem držati ove Zakletve.
Da ću smatrati dragim kao roditelja onog koji me je naučio ovoj umjetnosti, da ću živjeti u slozi sa njim i, ukoliko je to potrebno, dijeliti svoja dobra sa njim, da ću njegovu djecu gledati kao svoju braću, da ću ih, ukoliko to zažele, podučiti ovoj umjetnosti bez naplate ili pisane obaveze, da ću podijeliti sa svojim sinovima, sinovima učitelja i učenicima koji su se upisali i prihvatili pravila profesije, ali samo sa njima, pravila i instrukcije.
Prepisivaću liječenje na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću nanijeti zlo.
Nikome neću, čak i ako me zamoli, prepisati smrtonosan otrov niti ću mu dati savjet koji može prouzrokovati njegovu smrt.
Niti cu dati ženi sredstvo za abortus.
Održaču čistoću mog života i mog umijeća.
Neću operisati kod kamena, čak i ako je bolest očigledna kod pacijenta; ostaviću ovu operaciju specijalistima tog umijeća.
U koju god kuću da uđem, ući ću samo za dobrobit mojih pacijenata, držeci se podalje od bilo kakvog namjernog nedjela i od zavođenja žena i muškaraca zarad ljubavnih zadovoljstava, bilo da su slobodni ili robovi.
Sve sto saznam prilikom vrsenja moje profesije ili svakodnevnog poslovanja sa ljudima, a sto ne treba siriti dalje, cuvacu kao tajnu i nikada necu otkriti.
Ukoliko se verno drzim ove zakletve, neka uzivam u mom zivotu i praksi moje umetnosti, postovan od strane svih ljudi za sva vremena; ali ukoliko zastranim sa nje ili je prekrsim, neka me sve suprotno zadesi. "
Tokom historije ova se zakletva često mijenjala, ali je na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva:
" U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje moga pacijenta. Poštovaću tajne onog koji mi se povjeri. Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege biće mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."