Imenice

U latinskom jeziku postoji pet deklinacija:

• 1. ili a-deklinacija
• 2. ili o-deklinacija
• 3. deklinacija, za:
  • konsonantske osnove
  • i - osnove
• 4. ili u-deklinacija
• 5. ili e-deklinacija

Imenice se dekliniraju na sljedeći način:

• u 1., 2., 4., 5. deklinaciji uklonimo karakteristični nastavak za nominativ jednine, te potom na tako dobivenu osnovu riječi dodajemo ostale nastavke

• u trećoj deklinaciji osnova imenice dobije se tako da se od genitiva množine odbaci karakterističan nastavak -um, te se na tu osnovu dodaju nastavci

Npr. servus, -i (m) = rob.

Nominativ jednine jest servus:

• uklonimo -us 
•  dobijemo serv-, te na tu osnovu dodajemo ostale nastavke ( genitiv jednine glasi servi, dativ glasi servo ... )

Imenice se u rječniku navode u sljedećem obliku: amicus, -i, m.

Amicus je oblik za nominativ jednine, -i je nastavak za genitiv jednine (te po ta dva oblika nedvosmisleno znamo kako se imenica deklinira), a m. je oznaka roda.

Rod može biti :

• m. (masculinum, muški rod),
•  f. (femininum, ženski rod)
•  n. (neutrum, srednji rod).