HIPOKRAT

Hipokrat s Kosa ( 460.g.pr.n.e. – 380.g.pr.n.e.) bio je najpoznatiji antički grčki doktor. Obično se smatra jednim od najistaknutijih ličnosti medicine svih vremena. Pripadao je školi asklepijada na grčkom otoku Kosu. U djelima kojima mu se pripisuju (Corpus hippocraticum ili "Hipokratovi rukopisi") odvojio je nauku od magije i praznovjerja, skupio i kritički proradio iskustva egipatskih i grčkih doktora, te se stoga smatra " ocem naučne medicine ".

Hipokrat je smatrao da u razvoju svake bolesti postoje kritični dani. Dobro je opisao kliničke simptome pojedinih bolesti (npr. epilepsije i eklampsije, malarije, epidemijskog parotitisa) i neke kliničke sindrome (lice umirućeg - facies hippocratica).

Hipokrat je iznio pretpostavku da su duševni poremećaji rezultat oboljelog mozga, i da je "sumanut čovjek" zapravo bolestan čovjek. U Hipokratovoj školi detaljno su opisani mozak s dvije polutke, moždane ovojnice, ukršteni moždani sindromi, upala i tumor mozga itd. Na osnovu simptoma Hipokrat nije postavljao dijagnozu, nego prognozu bolesti. Uz medikamente u tretmanu duševnih bolesti (u to vrijeme koristili su se različiti biljni pripravci, opij, kanabis, rauvolfija i druge, empirijski nađene tvari) preporučavao je odmor, dijetu, gimnastiku, a kao najprikladniji lijek - rad.

Insistirao je tome da doktor mora poznavati uvjete u kojima bolesnik živi. Osnovna misao mu je bila da u liječenju treba poduprijeti prirodne otporne snage ljudskog organizma.

Po Hipokratovu mišljenju, karakteristike ličnosti određuju četiri tjelesna soka od kojih je sastavljen ljudski organizam: 

1.                sluz, 

2.                žuta žuč, 

3.                crna žuč i 

4.                krv.

Zdravlje je dobro miješanje (eukrazija), a bolest je poremećaj u mješavini tih sokova (diskrazija). Takvo mišljenje izvršilo je glavni utjecaj na Galena te kasnije i na srednjovjekovnu medicinu.

Corpus hippocraticum je zbirka oko 60 sačuvanih medicinskih djela, većinom napisanih između  430.g.pr.n.e. i 200.g.n.e. Tu je zbirku zapravo napisalo nekoliko ljudi s različitim stajalištima možda u Aleksandrijskoj biblioteci gdje su se okupili pod Hipokratovim imenom. Nijedan od rukopisa koji je dio Corpusa ne može se smatrati da ga je sam Hipokrat napisao, a najmanje je jednog od njih napisao njegov šurjak Polibije.

Važan je Hipokratov doprinos hirurgiji (repozicija iščašenih udova, operacija empijema). Slavno, starodrevno medicinsko pravilo pripisano Hipokratu je :

·                                 Primum non nocere      ("najprije ne naškoditi");

·                                        Ars longa, vita brevis   ("život je kratak, a

                                                       umjetnost je dugovječna")

Pod Hipokratovim imenom sačuvala se i zakletva starogrčkog doktora – asklepijada; ona sadržava principe ljekarske etike, koji i danas imaju svoju vrijednost.